Kako naci curu na internetu

Dating > Kako naci curu na internetu

Click here: ※ Kako naci curu na internetu ※ ♥ Kako naci curu na internetu

Ako radite 50 sati tjedno, idete u teretanu, živite sami i sami se brinete za čišćenje i kuhanje, onda kada sve zbrojite ne ostaje vam puno vremena za upoznati nove ljude. Neki su ok a, neki samo traze prljave igrice. Znam što mislite: ako komuniciram sa puno žena, imati ću više šansi. Štikle sam počela da nosim prerano, u sedmom razredu osnovne škole.

Ne preporučujem da se na njoj previše zadržavaš. Od mogućnosti da je same kontaktirate, do grupnih četova gde možete samo razmenjivati poruke. Na četu sve zavisi od toga kakvi ste sa rečima i možete li je zainteresovati pričom. Sada dalje uglavnom idu samo minusi. Neke registracije su besplatne, aneke se plćaju na mesečno ili godišnjem nivou 100-800din Zatim priložite fotografije ako to ne uradite šanse su vam nikakve, broj fotografija koje možete priložiti varira, obično se kreće oko četiri, potrudite se da fotografije prikazuju vas u različitim okruženjima Kako? Kako vam zvuči upoznavanje preko interneta? Najvažnije od svega je da se nastavite truditi i da se ne bojite probati nešto novo, i investirati u stvari kao što su telefonsko i sms upoznavanje. No, ukoliko te ignorira nemoj ništa forsirati nego cijeli proces započni kod neke druge izbjegavaj njene prijateljice. Što učiniti: razmjenjujte poruke tjedan dana i nakon toga, ako ste zainteresirani, dogovorite sastanak. Ne mogu da razumem potrebu, nažalost nekoga da nađe devojku preko neta.....

Kako pronaći ozbiljnu vezu 1. Pa tako verujem i da je moguce naci ljubav i preko Neta.

Kako naći curu preko Facebooka - Ne nadajte se promjeni i tome da ćete postati bolji preko noći, to se neće dogoditi. Odvažim se prvi put u životu na ovakvo nešto i što dobijem?

ZAGREB - Stigao je taj dan. Dobro, spremna i prilično unezvijerena. Idem se naći s nepoznatim muškarcem nadam se da je muško Da to kojim slučajem moja mama zna, mislim da bi organizirala intervenciju. Nekako sam uvjerena da nikada nije zamišljala svoju milu kćer kako skuplja opskurne tipove na internetu. Dakle, dogovorila sam se sa cyberom, 29-godišnjim pizza majstorom. Dopisujemo se već par dana, čini mi se okej. Malo smo se natezali oko fotke, uporno je inzistirao da mu je pošaljem, ali prilično je brzo i posustao. Dogovaramo vrijeme i mjesto sastanka. Zapravo, predlaže mi ga kolegica. Dovoljno je prostran, prometan i ugodan taman toliko da se osjećam sigurno, a da nemam osjećaj da sam nepoznatog frajera pustila u svoj intimni prostor. I već tu cyber čini svoj prvi kiks. Ne zna gdje je Kavkaz. Okej, nije da ne zna gdje su HNK, Ilica, Manduševac... Ali, nije mi to baš neka fora. Eno ga stoji tamo na tom uglu već mali milijun godina, nema tko ga nije prošao. Ako si iz Zagreba, a cyber tvrdi da jest, trebao bi za njega znati. No dobro, odbijam biti cjepidlaka. Objašnjavam mu gdje se nalazi. Nije prošlo pet sekundi, evo nas i kod drugog kiksa. Pita me genijalac imam li auto. Za slučaj da njegov krepa, kaže. Zar zaista misliš da ću te voziti doma nakon prvog a očito i posljednjeg spoja? Ili još bolje - šlepat možda?! E sad, možda bi neka nadrkanija pojedinka već pri ovom posustala. Ali ja sam, kao što sam već napomenula, prilično odlučna. Želim iskustiti sve čari lova na frajera. Koliko god mi već u startu smrdilo na propast. Genijalac će se morati snaći. Sada mi je već dovoljno kilavljenja, želim zapečatiti stvar. I napokon - dogovor je pao. Barem sam ja, naivka, tako mislila. Naime, dobila sam košaricu. Frajer me otkantao pola sata prije zakazanog sastanka. Ali ne mogu u pola osam, možda bih mogao kasnije ako si za. Javim ti kada, ako ćeš baš htjeti, a ako ne, ovaj vikend sam slobodan, pa se isto možemo dogovoriti. Brate mili, kao da sam mu nož pod grlo stavila ne bi li se našao sa mnom. Iskreno, ostala sam u šoku. Odvažim se prvi put u životu na ovakvo nešto i što dobijem? Ego mi je patio. No, kada me bijes prošao, zapravo mi je bilo jasno da sirotanovića muči auto na samrti i dovlačenje do grada iz nekog rubnog kvarta na vrijeme. Ali, tko ga šljivi. Dva dana kasnije odlučila sam mu dati još jednu, posljednju priliku. I tu je iskoristio. Dogovorili smo se u utorak poslijepodne, 17. Nije kasnio, to je bio plus. Došao je smrznut na skuteru, to je bilo smiješno. Auto mu, očito, nije upalio. Lijepo smo se rukovali i otišli u prvu birtiju. To je bilo umirujuće. I na tome je stalo. Ne želim zvučati kao kučka, ne želim biti gruba. Ali cyber mi zaista nije ostavio previše mogućnosti. Čim smo sjeli, odmah je krenuo zapaliti pljugu. Plus je što me pitao smeta li mi, minus što ju je nemarno ostavio u pepeljari meni pod nosom. Mahala sam rukom kako bih otjerala dim, ali nije upalilo. Sada dalje uglavnom idu samo minusi. Zapravo, nadam se da ovo čita barem jedan frajer, pa ga odmah preklinjem - radi sve suprotno od ovog lumena. Dakle, cigareta pod nosom. Naručili smo i počeli sramežljivo čavrljati. Do trenutka dok se on u četvrtoj minuti razgovora nije ispričao barem to i počeo pisati nekome poruku na mobitelu. Ja sam sjedila i zujila, on je pisao SMS. Kad se napokon vratio u vrijeme i prostor, izvadio je papirnatu maramicu. Gledajte, ja zaista podržavam čiste nosnice, dapače, toga sam velik fan. Ali, na prvom dejtu s osobom koju nikada nisi upoznao, s kojom sjediš možda deset minuta, nasred kafića izvlačiš maramicu i energično, glasno, mokro i strasno pušeš nos?! Jer si lijen ustati i otići do WC-a, pa možda i baciti koji pogled u ogledalo da vidiš je li što ostalo unutra? Nije baš bio najblistaviji trenutak sastanka, to je sigurno. Nisam mogla gledati, ni slušati. Potpuno sam se isključila. ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA.